Taj je datum odabran na 9. svjetskom kongresu ITI-ja, održanom 1961., a povezan je s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu. Cilj te jednodnevne manifestacije je podsjetiti javnost i pružiti priliku kazališnim ljudima da ukažu na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkoga stvaralaštva koja proizlazi iz kreativnog čina. Ujedno je to i prilika da se prisjetimo rođenja kazališta. Kazalište je nastalo u staroj Grčkoj, iz rituala koji su se održavali u čast boga Dioniza koji se slavio pjevanim, recitiranim ditirambima i plesom i u tim svečanostima nalazimo početke tragedije i komedije. Korifej, koji je predvodio zbor, vremenom se transformirao u glumca-interpreta određenog lika i time se dobila mogućnost dijaloga. Legendarni Tespis prikazuje još u 6.stoljeću prije Krista takve predstave s jednim glumcem i zborom. U 5. stoljeću prije Krista takve kazališne izvedbe dobivaju u Ateni svoj organizirani oblik i postaju takmičenja. Najpoznatiji autori tragedija tako su Eshil, Sofoklo i Euripid, a komedija Aristofan. Vremenom, radi dinamizacije radnje, uvede su drugi, a zatim i treći glumac (uz obavezni zbor.) I od tada se kazalište sve više i više razvija kroz niz stoljeća i još uvijek je prisutno i svojom čarolijom privlači gledatelje.