Zamislimo obratnu sliku: negostoljubiva i nekorisna hrpa zemlje od koje nema nikakve koristi osim što hodamo po njoj i spašava nas činjenice da bi mogli biti uvijek mokri. Jedan od ciljeva koje čovječanstvo danas treba uravnotežiti je skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se prirodno bogatstvo naše planete sačuvalo i za buduće generacije.

Može se slobodno reći da to znači i generalno usmjerenje, težnju da se stvori bolji svijet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine. Prije nešto više od deset godina, Svijetska komisija za životnu sredinu i razvoj (World Commision on Environment and Development), objavila je izvještaj pod nazivom „Naša zajednička budućnost („Our Common Future“) kojim se ukazuje na opasnost, po ljude i naš planet, od politike ekonomskog rasta bez uzimanja u obzir mogućnosti regeneracije planete Zemlje.

Ova komisija je definirala potrebe sadašnjosti, bez uskraćivanja mogućnosti budućim generacijma da zadovolje svoje potrebe. Svijetski lideri su na Zemaljskom sammitu u Rio de Janeiro-u 1992. godine usvojili preporuke Komisije, a jedan od rezultata sammita bila je Agenda 21 kojom se daju preporuke za održivo upravljanje zemljišnim, vodenim i šumskim resursima u 21. stoljeću.