Osnovna škola Ivana Martinovića

Rijetko koji psihologijski pojam izaziva toliko zanimanja kao inteligencija. Čim se spomene inteligencija javlja se cijeli niz pitanja. Osnovna su: što je inteligencija, kakva joj je struktura, je li određena naslijeđem ili se razvija zbog zalaganja pojedinca, kakav je razvoj intelektualnih sposobnosti tijekom cijelog života, kakav je raspon ljudske inteligencije, je li moguće mjeriti inteligenciju i mnoga druga pitanja. U ovom tekstu ćemo odgovoriti na dio navedenih pitanja te vam na taj način pokušati približiti pojam inteligencije.

Riječ inteligencija potiče od latinske riječi inteligere i znači razumijeti, shvatiti. Iako se definicije inteligencije razlikuju, teoretičari se slažu da je inteligencija potencijal, a ne potpuno razvijena sposobnost.

Smatra se da je inteligencija kombinacija urođenih karakteristika živčanog sustava i razvojne inteligencije, oblikovane iskustvom i učenjem. Iako bi se moglo pomisliti da visoka inteligencija omogućava osobi uspjeh u društvu, mnogi drugi čimbenici koji utječu na društveni uspjeh čine predviđanja nepouzdanim.

Mehanizmi pretvaranja intelektualne sposobnosti u društveni uspjeh nisu u potpunosti razjašnjeni. Tako, na primjer, postoji čvrsta veza između uspjeha u osnovnoj školi i inteligencije, ali nakon toga nije više moguće predvidjeti uspjeh pojedinaca na temelju inteligencije.

Testove inteligencije čini niz zadataka koji mjere mogućnost stvaranja apstraktnih predodžbi, učenja, i svladavanja novih situacija. Najčešći testovi inteligencije su Stanford-Binetov test inetligencije i Wechslerov test inteligencije. Stanford-Binetov test inteligencije je američka prilagodba francuskog Binet-Simonovog testa inteligencije, a prvi put ju je koristio Lewis Terman 1916, psiholog na sveučilištu Stanford. Rezultat testa je izražen u jedinicama kvocijenta inteligencije (intelligence quotient ili IQ) je moguće mjeriti, iako nesavršeno, testovima inteligencije.