Tradiciju održavanja Dana jabuka 20. listopada započela je godine 1990. u Londonu organizacija Common Ground (Zajednička tla), s ciljem promicanja njenih zdravstvenih kvaliteta i demonstracije mnogobrojnih sorti jabuke koje se u Engleskoj uzgajaju. S vremenom su tradiciju obilježavanja Dana jabuka i drugdje u svijetu prihvatile brojne škole i udruge promičući na taj način važnost jabuke u zdravlju i prehrani ljudi.
Domaća jabuka je porijeklom iz Azije, a prvotno je uzgajana u Turskoj i Kavkazu odakle se proširila po Europi. Jabuke su uzgajali stari Feničani, Grci i Rimljani, a Aleksandar Veliki je jednu vrstu jabuke donio u Grčku oko 300. g.p.n.e. Iz doba Rimljana potječe uzrečica „od jajeta pa sve do jabuke“ jer je bilo uobičajeno da se obrok započne jajetom, a završi jabukom. Karlo Veliki naredio je sadnju jabuka u franačkim zemljama oko 800. godine. U Ameriku jabuka stiže sa Engleskim kolonizatorima oko godine 1600. Jabuke su biljke drvolika ili grmolika oblika s bijelim ili ružičastim cvjetovima koji cvatu u travnju i svibnju. Jabuka je prozvana kraljicom voćaka i pripada rodu iz porodice ruža, a znano je za oko 25 raznih vrsta jabuka. Danas je domaća jabuka najrasprostranjenije voće sa oko 8000 poznatih sorti jabuka. Divlja ili šumska jabuka raste u Europi samoniklo u svijetlim listopadnim šumama. Jabuka spada među najkorisnije namirnice za zdravlje organizma jer je bogata vitaminima C, A, E, B1, B2, B6, beta karotenom, vlaknima, kalijem, kalcijem, fosforom, željezom, magnezijem i ugljikohidratima. U jabuci ima 85 do 90 % vode pa stoga uspješno osvježava i gasi žeđ. Konzumiranje jabuka i jabučnog soka, može zaštiti mozak od oksidativnog stresa. Sok od jabuke može zaštititi od propadanja stanica u mozgu odgovornih za memoriju, odnosno smanjiti gubitak pamćenja koji se veže uz starenje, znanstvenici vjeruju da su dobiveni rezultati direktno povezani s bogatstvom antioksidativnih sastojaka kojih ima u koncentriranom soku od jabuke. I što još reći nego:" Jedite jabuke i biti ćete zdraviji."
