Osnovna škola Ivana Martinovića

Iako nam usporedba ljudskog mozga s računalom donekle ukazuje na složenost  rada mozga, ona je tek djelomično točna. Kao prvo, mozak može baratati s više podataka nego računo i rabiti ih na mnogo više načina. Na primjer, još je postoji računalo koje bi bilo u stanju samo razmišljati i prosuđivati, osjećati ljubav, bijes ili strah, a ne može ni sanjati. Ljudski mozak je mekano, ružičastosivo tkivo koje oblikom nalikuje na divovski orah, a površina mu je izrazito izbrazdana i naborana. Prosječna težina mozga kod muškaraca iznosi 1350 grama, a u žena 1200 grama. Ako tu težinu usporedimo s ukupnom težinom tijela, ona iznosi oko 2% kod oba spola. Oko 90% mozga čine dvije velike moždane hemisfere. One su smještene na vrhu preostalih 10% mozga, koje čini nekoliko zasebnih područja moždanog tkiva, a nastavljaju se na kralježničnu moždinu. Mikroskopski građevni materijal mozga čine živčane stanice ili neuroni. Mozak sadrži više od 10.000 milijuna neurona, a svaki je manji od točke na kraju ove rečenice. Mozak prima podatke od osjetnih ograna tijela – očiju, ušiju, nosa, jezika i kože – te od osjetnih receptora u mišićima i termičkih receptora rasprostranjenih po cijelom tijelu. Svi su oni poput dijelova računala koji služe za unos podataka: tipkovnica, miš ili grafička podloga. Podaci zatim odlaze do specijalnih područja za unos ili osjet koja se nalaze u moždanim polutkama (hemisferama). Živčane poruke djeluju kao impulsi. U velikoj su mjeri poput električnih signala unutar strujnog kruga računala. Svaki neuron ima maleni električni naboj, čak i onda kad se ne rabi. Živčani impulsi putuju mozgom brzinom do 400 km na sat, a svake ih sekunde duž neurona može proći dvije stotine. Za razliku od računala, koje možemo ugasiti, mozak je uvijek aktivan. Čak i kad spavamo 50 milijuna živčanih poruka putuje prema mozgu i od mozga svake sekunde, pri čemu se stvara dovoljno struje da osvijetli žarulju od 10 vati. Mozak ne upravlja samo kemijskim procesima koji se odvijaju tijekom živčanih impulsa, nego i specifičnim kemijskim glasnicima. Njih zovemo hormoni, a čine poštanski sustav tijela. U tijelu postoji više od 30 različitih hormona, a proizvode ih žlijezde s unutrašnjim izlučivanjem, kao što su gušterača, štitnjača, te jajnici i testisi. Žlijezde luče hormone u krvotok, kojim se šire i kontroliraju rad organa u koje su upućeni.