Osnovna škola Ivana Martinovića

Iako početak studenog nije izgledao obećavajuće, ipak nam se zima ušuljala u grad. Izlozi i trgovi već su okićeni, pokoji nestrpljivi kuće/stanovlasnici također nisu mogli izdržati a da već ne okače na prozore i vrata pokoji set šarenih lampica, par šarenih sobova i dedeka mrazeka.

Sve to, uz fine prosinačke mirise kuhanog vina, vanilije, cimeta, pečenih kobasica čini nas sretnima što se približava blagdansko vrijeme - koje nas sve, bez obzira što nosimo u srcu, zove da provedemo vrijeme sa svojim najbližima, stvorimo nove uspomene i oživimo neke stare. Zove nas da otvorimo svoja srca za druge, posebno one s kojima dijelimo svoju svakodnevicu pa ih često uzimamo zdravo za gotovo.

Da bi radost blagdana bila što veća i potpunija, pozvani smo na vrijeme priprave za nj. Iako tu pripravu različiti ljudi obavljaju na različite načine, većini nam je zajedničko da ćemo u ovom vremenu u svojim domovima, ili daj Bože, na radnim mjestima, imati adventske vjenčiće. Bez obzira od čega je napravljen i koliko je tko izdvojio za svoj primjerak, svaki adventski vijenac ima četiri svijeće. One imaju svoju simboličku zadaću, svaka označava jedan dio vremena koji protječe od Adama do Isusa.
Ove nedjelje upalit ćemo prvu svijeću, koja označava razdoblje između Adama i Abrahama. Daleko je još do rođenja Mesije, još možda nismo u potpunosti svjesni potrebe za njim. Abraham označava jednu pozitivnu promjenu koja dolazi nakon dugog razdoblja čovjekove odvojenosti od Boga. Započinjemo svoj hod pomirenja.

Crkva svojim vjernicima na raspolaganje stavlja mnoge alate za što uspješniji adventski hod - ranojutarnje mise zornice su tek jedna vrst alata. Nemoj dopustiti da prođe cijelo Došašće a da nisi otišao na barem jednu zornicu. Mala žrtva u vidu ranog ustajanja, početak dana u najuzvišenijoj od svih molitvi - donose u srce raspoloženje vedrine čije plodove ne uživaš samo ti, nego cijela tvoja okolina.
Budnost na koju smo pozvani dok čekamo dolazak Spasitelja nije puko nespavanje. To je spremnost da poneseš u sebi taj mali plamen Adventa, koji, ma kako malen bio, svaku tamu čini nemoćnom. I da se brineš za taj plamičak u svom srcu, da ne ugasne. Bdij nad njim, hrani ga molitvom, dobrim djelom prema susjedu, suzdržavanjem od osuđivanja i ogovaranja.
Ne boj se da nećeš uspjeti u pripravi za Božić, da će se svijeće prerano ugasiti. Ako samo jedno dobro djelo učiniš, ako samo jednu uvredu ili psovku prešutiš, bit ćeš bolji čovjek nego si bio jučer. To će ti dati poticaj da ustraješ, pa ćeš vrlo brzo pred Božić donijeti veliki plamen četiriju svijeća, u kojem se već vrlo dobro može ogledati tvoje ozareno lice.