Osnovna škola Ivana Martinovića

Jeste li uglancali svoje čizmice? Pravo je vrijeme da ih večeras stavite na prozor kako i vas ne bi zaobišao tradicionalni običaj darivanja poklona i/ili šiba. Svake godine, 6. prosinca slavimo dan Sv. Nikole...

Sveti Nikola, rođen u Maloj Aziji u drugoj polovici 3.st., umro u Turskoj sredinom 4.st., tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari, svetac katoličke i pravoslavne crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca. Širio ljubav i dobrotu, dugo živio u Palestini samačkim životom. Ljudi vjeruju da je činio čudesa, da je ozdravio dijete kojem je zapela kost u grlu te da je smirio uzburkano more.

Danas je poznat kao lik koji početkom prosinca svake godine djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende: U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je nekad bogat čovjek. Izgubivši carsku službu i sav imetak postao je siromašan. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. Nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, te tako zaraditi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.

Sv. Nikola je nekako doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa je uzeo vrećicu, napunio je zlatnicima, umotao u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubacio zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda najstariju kćer, opremio ju je i dao joj miraz. Tako se dogodilo i drugi put. Našao je, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima te spremio i srednju kćer za udaju. Legenda dalje ima dva kraja:

1.    A kad je i najmlađa kćer bila spremna za udaju, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad je Sveti Nikola ubacivao svoj dar i za najmlađu kćer, skočio je otac, stigao neznanca i prepoznao u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.

 2.    Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona u čarape ili u čizmice.