Osnovna škola Ivana Martinovića

Dana 11. 3. 2011. godine učenice 7. a razreda, zajedno sa svojom razrednicom Marom Čović, posjetile su starački dom „Svjetlost“ u Gradištu. Dogovorili smo se na satu razredne zajednice da prije Uskrsa posjetimo taj dom u kojemu žive stari ljudi, kojima je potrebna zdrastvena pomoć. 

Dočekale su nas medicinske sestre i ljubazno nas primile.Ušle smo u dnevnu sobu i pričekale štičenike doma te smo im poklonili naše likovne radove i slatkiše. Nakon nekog vremena došle su dvije bake i nekoliko djedova. Jedna  od njih ispričala je zašto je u domu. Tamo je zato što njezin sin nema vremena da ju posluži.  Jako je tužna zbog toga, čak se i rasplakala. Rekla nam je da vidi svoju kuću sa terase jer je ona iz Gradišta. Ta  nam je baka  poslije recitirala  pjesmice. S nama su se šalili i pričali nam svoje razloge zašto su u domu.Ali usprkos svemu, na nas je ovaj posjet ostavio gorak dojam.  Govori o ljudskoj usamljenosti, a posebno o odnosu djece i mladih  prema starijim i bolesnim osobama. S nama su  razgovarali kako je to bilo prije. Uvijek su  imali vremena jedni za druge, kao i za starije i nemoćne, a ne kao danas da se samo trči kako bi se više zaradilo.

Na sve nas ovaj je susret ostavio dubok dojam. Smatramo, da bi učenici trebali posjećivati ove ustanove, jer ti posjeti imaju veliku odgojnu vrijednost kroz koju učimo da smo svi važni i vrijedni pažnje, a posebno osobe u potrebi.

Zahvaljujemo gospođi Ani Milković, koja nas je svojim automobilom odvezla u Gradište.Dana 11.3.2011.godine učenice 7. a razreda, zajedno sa svojom razrednicom Marom Čović,   posjetile su starački dom „Svjetlost“ u Gradištu. Dogovorili smo se na satu razredne zajednice da prije Uskrsa posjetimo taj dom u kojemu žive stari ljudi, kojima je potrebna zdrastvena pomoć.  Dočekale su nas medicinske sestre i ljubazno nas primile.Ušle smo u dnevnu sobu i pričekale štičenike doma te smo im poklonili naše likovne radove i slatkiše. Nakon nekog vremena došle su dvije bake i nekoliko djedova.Jedna  od njih ispričala je zašto je u domu. Tamo je zato što njezin sin nema vremena da ju posluži.  Jako je tužna zbog toga, čak se i rasplakala. Rekla nam je da vidi svoju kuću sa terase jer je ona iz Gradišta. Ta  nam je baka  poslije recitirala  pjesmice.S nama su se šalili i pričali nam svoje razloge zašto su u domu.Ali usprkos svemu, na nas je ovaj posjet ostavio gorak dojam.  Govori o ljudskoj usamljenosti, a posebno o odnosu djece i mladih  prema starijim i bolesnim osobama. S nama su  razgovarali kako je to bilo prije. Uvijek su  imali vremena jedni za druge, kao i za starije i nemoćne, a ne kao danas da se samo trči kako bi se više zaradilo.

Na sve nas ovaj je susret ostavio dubok dojam. Smatramo, da bi učenici trebali posjećivati ove ustanove, jer ti posjeti imaju veliku odgojnu vrijednost kroz koju učimo da smo svi važni i vrijedni pažnje, a posebno osobe u potrebi.

Zahvaljujemo gospođi Ani Milković, koja nas je svojim automobilom odvezla u Gradište.