Osnovna škola Ivana Martinovića

PLODOVI ... kako to lijepo zvuči. Mi sadimo, ono raste i množi se, a svi sretni i zadovoljni nosimo kući puna kola našeg truda. Zanimljivo, nadasve zanimljivo. Kako to da su ljudska bića nagrađena mogućnošću da nam ova naša napaćena planeta daje plodove tj. hranu?

Zamislimo obratnu sliku: negostoljubiva i nekorisna hrpa zemlje od koje nema nikakve koristi osim što hodamo po njoj i spašava nas činjenice da bi mogli biti uvijek mokri. Jedan od ciljeva koje čovječanstvo danas treba uravnotežiti je skladan odnos ekologije i privrede, kako bi se prirodno bogatstvo naše planete sačuvalo i za buduće generacije.

Može se slobodno reći da to znači i generalno usmjerenje, težnju da se stvori bolji svijet, balansirajući socijalne, ekonomske i faktore zaštite životne sredine. Prije nešto više od deset godina, Svijetska komisija za životnu sredinu i razvoj (World Commision on Environment and Development), objavila je izvještaj pod nazivom „Naša zajednička budućnost („Our Common Future“) kojim se ukazuje na opasnost, po ljude i naš planet, od politike ekonomskog rasta bez uzimanja u obzir mogućnosti regeneracije planete Zemlje.

Ova komisija je definirala potrebe sadašnjosti, bez uskraćivanja mogućnosti budućim generacijma da zadovolje svoje potrebe. Svijetski lideri su na Zemaljskom sammitu u Rio de Janeiro-u 1992. godine usvojili preporuke Komisije, a jedan od rezultata sammita bila je Agenda 21 kojom se daju preporuke za održivo upravljanje zemljišnim, vodenim i šumskim resursima u 21. stoljeću.