Nedavna znanstvena istraživanja pokazala su male, ali značajne razlike između muškog i ženskog mozga. Primjerice, muški je mozak šest do deset puta veći od ženskog mozga. Također, ženski mozak ima više sinapsi (veza) od muškog mozga, a i ženski mozak ima veće područje povezivanja (corpus callosum) između dvije hemisfere mozga. To znači da žene češće od muškaraca koriste obje strane mozga za određene zadatke.
Takve spolne razlike u fizičkom izgledu mozga mogu se pronaći kod čak 80 posto djece. Zanimljivo, preostalih 20 posto ima ustroj mozga karakterističan za suprotni spol - a to otkriće ništa ne govori o spolnoj orjentaciji, ali može utjecati na djetetove interese i sposobnosti.
Razlike počinju prije rođenja
Neka znanstvena istraživanja govore da se razlike između ženskog i muškog mozga počinju stvarati još u maternici, i to kao posljedica kupanja u estrogenima tijekom fetalnog razvoja. Hormonalno, odnosno kemijsko kupanje (u estrogenu za djevojčice, odnosno u testosteronu za dječake) doista utječe na određene dijelove mozga i strukturalno ih mijenja prije rođenja.
Mozak djevojčica razvija se drugačijim ritmom
Mozak djevojčica i mozak dječaka razvijaju se posve drugačijim ritmom, djelomično zbog različitosti njihovih mozgova. Primjerice, većina djevojčica rađa se s neuronima za obradu jezika na obje strane mozga, a većina dječaka te neurone ima samo na desnoj strani. Rezultat je da djevojčice prosječno ranije počinju čitati i pisati. Mnoge djevojčice imaju slabiju prostornu orjentaciju od dječaka, no istovremeno brže od dječaka razvijaju finu motoriku. No, dječake više od djevojčica privlače prostorni zadaci.
Mnoge djevojčice jednostavnije govore o emocijama od dječaka
Mozgovi većine djevojčica i dječaka ustrojeni su tako da posve različito obrađuju povezanost između jezika i emocija. Zbog toga mnoge djevojčice jednostavnije govore o osjećajima od dječaka. Osim toga, ženski se mozgovi bolje usredotočuju na pojedinosti pa djevojčice svoje emocije mogu opširno izložiti. Djevojčice, posebno prije puberteta, imaju i bolju osjetljivost na ton glasa. Rezultat je da neke djevojčice čuju vikanje u slučajevima kada je u glasu odrasle osobe prisutna samo čvrstoća ili povratne informacije o svojem radu primaju kao negativnu kritiku, čak i ako je riječ o nečem konstruktivnom.
Djevojčice i dječaci različito reagiraju na stres
Hormoni oblikuju način na koji mozgovi djevojčica i dječaka reagiraju na stres i strah. U situacijama stresa, svako tijelo otpušta hormone kao što su epinefrin i kortizol koji tijelo pripremaju na borbu ili bijeg. No, novija istraživanja pokazuju da žene proizvode i oksitocin, hormon povezan s rađanjem za koji se misli da potiče brigu i povezivanje. Sa stajališta opstanka vrsta, taj odgovor može povećati vjerojatnost da će žene brinuti o potomstvu ili se udružiti u slučaju prijetnje. Takav biološki odgovor povećava vjerojatnost da će žena riješiti situaciju, umjesto da se bori. Dječaci, s druge strane, doživljavaju napad testosterona koji potiče strah i agresivnost.
Anatomija nije sudbina
Istraživanja ne govore da svi mozgovi svih djevojčica i dječaka rade na jednak način, niti je ponašanje pojedinaca unaprijed uvjetovano kemijom.
