Osnovna škola Ivana Martinovića

Pobjednica natjecanja Moja prva knjiga nas je posjetila u knjiznici, zove se Ana Paula  i ide u 7. razred osnovne skole u Komletincima.

Ana Paula: što je potrebno da nastane knjiga?

Učenici: volja, upornost, inspiracija i ideja…

Ana Paula: gdje se može uzeti knjiga?

Učenici: u knjižnici, knjižari, na internetu…

Ana Paula: koliko treba vremena da se knjiga otiska?

Učenici: mjesec ili dva.

Knjižničarka: kako si se ti odlučila prijaviti za natječaj Moja prva knjiga? Kako si došla na ideju ?

Ana Paula: prvo sam dobila ideju, u prvoj knjizi sam pisala o psu.

Knjižničarka: zašto o psu?

Ana Paula: zato što je moj brat dobio psa pa ga je poklonio meni jer mu se nije dalo brinuti o njemu pa sam taj posao odlučila ja raditi tako sam počela pisati o psu koji radi u vojsci i koji je jednog dana nestao. Knjigu sam nazvala nestanak generala Srećka onda sam odlučila da taj pas nije nestao nego da je taj pas u mirovini i da ima djecu,odnosno šteniće  imao je ženu koja je bila pas vodič jednoj djevojčici kad već ima tako zanimljivu ženu i djecu zasto ne bih napisala nešto o njegovom životu i tako je nastala moja prva knjiga Srećko general.

Knjižničarka: da vi ne bi mislili da je to tako lako Ana Paula je napisala onda je to dala meni ja sam to čitala pa sam šarala pa rekla ovo izbaci, ovo mozda ubaci i onda je ona opet napisala pa je opet donjela meni pa sam ja to pogledala i rekla ovdje si otišla daleko nemoj ovo onda je opet Ana Paula pisala i nije bilo gotovo opet je meni donjela pa onda ja opet pogledam pa vratim Ani Pauli pa njoj bude dosta pisanja ,onda se malo odmori pa onda opet krene pa ispravi i to traje tako nekoliko mjeseci dok mi ne dobijemo tekst za koji ja mislim da je dobar i sad ona mora dalje crtati. Ispričaj nam nešto o tvom crtanju.

Ana Paula: stavljala sam slike po pola da bih što manje bojala to je bio neki moj mali trik počela sam smišljati da psa sto jednostavnije nacrtam  nisam bas viješta u crtanju, crtala sam flomasterima .

Knjižničarka: što onda bude kada mi pošaljemo knjigu ?

Ana Paula: prođe koji mjesec onda nas zovu u Karlovac da ispravljamo svoje greške tako sam ja morala crtati naslovnicu, nisam zavrsila pa sam slala preko pošte, u desetom mjesecu sam dobila nagradu svoju tiskanu knjigu tada sam upoznala Titu Bilopavlovića i Sanju Pilić. Tko zna sta je napisao Tito Bilopavlović

Učenici: Paunaša

Ana Paula: upoznala sam puno prijatelja.

Ravnatelj: tko ti je najsimpatičniji od svh?

Ana Paula: Hrvoje Kovačević.

Knjižničarka: opiši o čemu se radi u knjizi.

Ana Paula: Srećko je umirovljeni pas vojnik koji ima ženu i djecu on postaje dadilja, čistacica spremačica, kućanica, dok je njegova žena pas vodič za sljepe

Knjižničarka: predstavi nam drugu knjigu.

Ana Paula: ja volim čitati i razmišljala sam što bi bilo kad bi ja osljepila, a onda mi je pala na pamet ideja da napišem knjigu o sljepoj djevojčici Ivani koja voli čitati, u knjižnici ima jedna sljepa djevojčica Ivana koja voli čitati ima prijatelja Bozu koji je debeo i kojemu se svi rugaju, Ivana čita knjige na brajevom pismu, a u knjižnici ima samo jedna takva knjiga koja je velika, debela i smeđa, knjižničarki je bilo žao što ima samo jedna takva knjiga i što nemože čitati više od te  jedne knjige ali Ivana se nije obazirala na to zato što je ona voljela tu knjigu. Ostale su se knjige rugale toj knjizi zbog njezinog izgleda jednog dana je knjižničarka nazvala novine i oni su donjeli jos nekoliko takvih knjiga, tada je knjiga dobila prijatelje, a Ivana je bila sretna jer moze čitati još nešto novo.

Učenici: hvala što ste nas posjetili i dođite nam opet!

Ana: hvala vama na gostoprimstvu.